Stari su Egipćani mislili da gljive nisu hrana pučana, već su one isključivo rezervirane i namijenjene za prehranu faraona. Za razliku od njih, Rimljani su gljive posluživali na trpezu tijekom svečanosti i vjerovali da njihovim vojnicima daju posebnu snagu. U čitavom su svijetu, među brojnim narodima, gljive upotrebljavane za liječenje i razne tretmane kao namirnice koje posjeduju narkotično i halucinogeno djelovanje.
U mnogim zemljama Europe entuzijazam ljudi prema samoniklim gljivama raširen je i razvijen do te mjere da postoje udruženja ljubitelja gljiva, koja sve više prerastaju u organizirane jedinice i postupno zamjenjuju svoj amaterski karakter, profesionalnim opredjeljenjem. Naravno, uz samonikle, pojedine se vrste gljiva uzgajaju u posebnim uvjetima i prodaju za širu upotrebu.
Općenito, može se reći da su gljive namirnice koje nisu ni tipični biljni, a niti životinjski predstavnici. Za razliku od biljaka koje za proces fotosinteze iskorištavaju ugljični dioksid, gljive za održavanje na životu troše kisik iz zraka, jednako kao i ljudi i životinje. Ta čudnovata stvorenja, nisu u stanju sama sebi pripremati organsku tvar – potrebnu za prehranu, već troše gotovu hranu iz ostalih organizama na kojima uglavnom parazitiraju.
Po svom sastavu, gljive se svrstavaju u vrijedne namirnice, koje iako kvantitativno ne daju velike količine, dijetetski i nutritivno vrijednih tvari, daju čitavo mnoštvo različitih prehrambenih komponenti i treba ih uvrstiti u svakodnevnu prehranu. Gljive su dobar izvor minerala kalija, sadrže fosfor, nešto željeza i rijetkog mikroelementa - srebra. Veliki im je nedostatak što mogu u sebi nakupljati i toksične metale, naročito kadmij i olovo, no budući da ih konzumiramo u zaista malim količinama nema veće opasnosti od sistemskog trovanja.
Gljive sadrže vitamin B, nešto vitamina D, a provitamin vitamina A (beta-karoten) nalazi se u žutim i narančastim gljivama (npr. lisičica-Cantharellus cibarius i blagva-Amanita caesarea). Oko 90% mase gljiva čini voda, a pojedine vrste sadrže čak i do 5% bjelančevina koje su biološki vrijednije od svih ostalih bjelančevina biljnog porijekla. Od ugljikohidrata, gljive u svom sastavu imaju složene ugljikohidrate u količini od oko 4%. Pojedine gljive posjeduju vrlo specifične vrste lipida, ali količina lipida ili masti uglavnom nikada ne prelazi 0,5%. Pojedini autori ističu da se u gljivama mogu naći i male količine vitamina E.
Bez obzira na nutritivni sastav, koji nije uvijek jednako cijenjen od strane različitih nutricionista, svi se slažu da su gljive jedinstvena namirnica po svojoj aromi i bogatstvu okusa koji nesebično podaruju raznim jelima. Prilikom pripreme jela od gljiva moramo uvijek paziti na jednu stvar – nikada se u takva jela ne smiju dodavati začini koji bi nadjačali okus i aromu koju originalnim jelima daju gljive. Po svojoj aromi i mirisu, posebno su poznate divlje samonikle gljive, te japanske Shiitake gljive.
